Seljačka Buna 2024

Uvod

Seljačka buna 1573., poznata i kao Velika seljačka buna ili Seljački rat, predstavlja ključni događaj u povijesti Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Ova pobuna proizišla je iz dubokog nezadovoljstva seljačke klase koja je bila izložena teškim feudalnim porezima, ograničenjima i eksploataciji od strane feudalnih gospodara.

U 2024. godini, Družba Vitezova Zlatnog Kaleža s predanošću održava manifestaciju posvećenu Seljačkoj Buni 1573. Kroz autentične prikaze i rekonstrukcije, a organizacijom se prisjeća ključnih trenutaka poput puntanja kmetova i velike bitke u Donjoj Stubici. Suvremeni pristup obuhvaća i seoski sajam, gdje posjetitelji mogu doživjeti tradicionalne zanate i okusiti domaće proizvode. Ova manifestacija ostaje važan podsjetnik na hrabrost seljaka u borbi za pravdu, čuvajući duh prošlih vremena i njegujući kulturnu baštinu.

---

Uzroci i nepravde:

U to vrijeme, seljaci su bili podvrgnuti surovim uvjetima života. Bili su prisiljeni raditi na feudalnim posjedima pod teškim porezima i pod strogim nadzorom feudalnih gospodara. Osim toga, promjene u društvenim i ekonomskim uvjetima dodatno su otežavale seljački život.

Matija Gubec i vođe pobune:

U atmosferi rastućeg nezadovoljstva, Matija Gubec, seljak i bivši plemić, postao je vođa Seljačke bune. S njim su bili i drugi istaknuti vođe poput Ilijom Gregorićem, Andrijom Pasancem, Ivanom Pasancem, Nikolom Pozepcom, Vinkom Lepoićem i Ivanom Mogaićem. Ovi vođe postali su simboli borbe za pravednost, slobodu i bolje uvjete života za seljačku populaciju.

Matija Gubec rođen je u Hižakovcu, u Hrvatskom zagorju oko 1548. godine. Prije bune Matija Gubec bio je kmet na stubičkome vlastelinstvu Franje Tahyja u Hrvatskome zagorju. Po urbaru iz 1567. godine Gubec se spominje kao inkvilin s imenom Ambroz.

U presudnoj bitci protiv plemića koji su bili pod vodstvom podbana Gašpara Alapića, kod Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. godine, Gubec je vodio seljačku vojsku od oko 6.000 ljudi. Prije početka bitke Gubec seljacima je govorio neka budu svjesni kako trebaju pobijediti ili očekivati "jao pobijeđenima". Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u Zagreb. Smaknut je 15. veljače 1573. godine, a po legendi javno je mučen na Trgu svetoga Marka tako što je bio prisiljen nositi krunu od usijanoga željeza (kao "seljački kralj"), a zatim je raščetvoren.

Prolazak kroz gradove:

Pobuna je izbila u proljeće 1573. godine napadom na Cesargrad i brzo osvojili nekoliko gradova, uključujući Stubičke Toplice. Njihov uspjeh u osvajanju gradova potaknuo je nadu među seljačkom populacijom u stvaranje boljeg društva.

Bitka kod Stubice:

No, ključni trenutak uslijedio je u Bitki kod Stubice, gdje je vojska seljaka suočena s vojskom pod vodstvom bana Toma Bakača Erdedija. Unatoč hrabrom otporu, seljačka vojska doživjela je poraz. Matija Gubec, uhvaćen nakon bitke, bio je surovo mučen i pogubljen.

Franjo Tahy - Sudac i kontroverze:

Franjo Tahy, suđenjem seljačkim pobunjenicima, postao je kontroverzni sudac. Njegove odluke bile su označene surovim kaznama i represijom, dodatno produbljujući jaz između seljaka i feudalne vlasti.

Vladareva komisija saslušala je 1567. godine 508 svjedoka u istrazi protiv Tahyja te sastavila zapisnik dugačak šest i pol metara, no unatoč svemu nije mu se ništa dogodilo. Iako su suvremenici smatrali da su glavni uzrok Seljačke bune 1573. g. bili Tahyjevi postupci, novija istraživanja pokazuju da su dublji uzroci bili ekonomske prirode. Tahy je i nakon bune, iako teško bolestan, nastavio zlostavljati seljake. Dao si je još za života napraviti nadgrobnu kamenu ploču, koja se danas nalazi u Muzeju seljačih buna u dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici u stalnom postavu muzeja.

Posljedice i nasljeđe:

Nakon gušenja pobune, feudalna vlast je surovo odgovorila na seljačke zahtjeve. Veliki broj seljaka je pogubljen, a mnogi su bili prisiljeni na pokorničke radne zadatke. Ova pobuna ostavila je dubok i trajan trag na seljačkoj populaciji, označavajući kraj otpora feudalnom poretku.

Seljačka buna 1573. ostaje neizbrisivo utkana u povijest Hrvatske. Sjećanje na hrabrost seljačkih vođa, patnje seljačke populacije i surovi odgovor feudalne vlasti oblikuje kolektivnu svijest te regije, predstavljajući trajan podsjetnik na borbu za pravdu i ljudska prava.